Obični ljudi smo
jednaki pred Bogom.
Nas mržnja ne čudi,
a slabi smo sa snagom.
Na nama je spas,
u nama je mir,
trudimo se, dok tu je glas
kad nestane, ostaje dodir
kojim puno ne možemo,
osim da prenesemo toplinu
koju nosimo u sebi
i usmjeravamo na okolinu.
Moje ruke sad drhte,
vjerujte da nisu sujetne.
One traže pozitivnost,
one traže šareni cvijet...
Nema mjesta za sebičnost,
pokažimo solidarnost
jer ipak mi gradimo svijet!
11