THE REST OF 1. – Marina Adamović – LIRIKA – the end
44.
zašto me se noći toliko plaše? obilazim svaku ponaosob;
najavim se, obelodanim lice u svakom obliku
zašto grče nebeski svod?
volim da čitam njihove pesme
priznajem, nekada zavirim u sklopljenu stranu .
ako se sa nje saceda znoj, ili suza, (srećna što je preživela-)
jutarnja rosa,
to je samo znak moje naklonosti pa ne boj me se, noći!
nisam ni zulum, ni priviđenje utvarnih zvezda
kako zakopati ratnu sekiru kada ja
oblikujem tvoje ideje, a ti ih
i dalje uvijaš u tamu?
pupčanom smo vrpcom povezani, neraskidivo sjedinjeni, čemu tolika hajka na sudbinu?
ti umireš, ja se rađam... sa time se moraš pomiriti nemam
više dara
za promenu uloga pokušali smo i nismo uspeli noći, noći
kada svanem,
ništa više neće biti isto ispovedi mi se
puno te pozdravlja
Dan
kamin(n)gs
82