THE REST OF 1. – Marina Adamović – LIRIKA – the end
41.
bio je dan nema ga više ma gde tražila i vršila iskopine
toga dana nema ne pitala sam pticu samo je ravnodušno
pogledala i sjurila u beskrajnu tamu. guram ruku u vlastiti
mozak i izvlačim je ko sramnu zver dosta je pitanja nema
dana – sve je unapred zaršeno nema branka karajona
jesenjina mene nema nema sunca. nema kiše ničeg nema
prazna dušo... niz staklo klize odbačene reči i to bih staklo
slovom polomila i u bezdan sasula prah... ali više nema okna,
nema daha, nema želje umišljena pesnica kovitla nad
pesmom
koja je samu sebe zgazila do bola
kamin(n)gs
79