THE REST OF 1. – Marina Adamović – LIRIKA – the end
22.
pismo
danima pokušavam da ti napišem pismo izvini već sam ih
iscepala
48 puta 365(6) rado bih te lično upoznala,
ali stalno menjaš mesto boravka kao i teme
mojih brzojavnih misli. nije mi jasno kako si ti
bio ubeđen da mi je adresa ona stara 48 x 365(6) dana
hajde pošalji mi opet pismo o sebi da ne bih brinula
šta je s nepoznatim, dobro znanim stvorom.
svakoga jutra otvaram prozor i čekam lastavicu koje više
nema.
da li zbog kiše ili rasklopljenihi krila lešinara – nisam upućena
ni tvojih pisama u njenim raznobojnim kljunovima...
kao da su ubačena u tunele crva
da li ti je jasno da ću uvenuti čekajući reči koje me hrane
hajde
seti me se
ako sam ja na sebe zaboravila, na tebi je odgovornost
puno te pozdravljam i
bacam ovo pismo što dalje od sebe... da me ne seća
na onu koja će osvanuti sutra i pokušati da se dozove
kamin(n)gs
60