E-BOOK Marina Adamović - Poznato o nepoznatom | Page 136
RANA
Ginekolog je sedeo naspram njenih raširenih nogu. Čekala je, ne
njega, čekala je medicinsku sestru. Trebalo je isprati mesto iz koga je
carević stupio na presto. Prolazili su minuti dugi kao znak zvezde da je
više nema. Lekar je gledao u sto, svoje prste i, u dosadi uobičajenog
dešavanja, bacio je pogled na njeno raspeto JA. Znala je da će se to
kad-tad vratiti, ali ovog časa, dok je cvetala od radosti, ni pomislila
nije.
Jeste, tada, baš tog trenutka, setila se pogleda brata koji joj je
nežno skinuo gaćice i pričao "seko, seko.."
Pljusnula je krv iz skrovitog kutka, nisu je mogli zaustaviti - nije
dozvolila da joj iko priđe. Zamišljeni plač anđela, presudio je -
"Još danas... samo sada"...
Dragi moj, i tebe ću zaboraviti kad otkrijem da je "ona" cilj
ciljeva - Eskimo maglina... shvatićete kasno, kad postane patuljak bez
sjaja, vodonika, lepšavog ogrtalča plača.
Rana.
136