E-BOOK Marina Adamović - Poznato o nepoznatom | Page 60

VIII
Sasvim sam posebna osoba. To ne mislim tek onako. Ne. Jesam vrlo osobena. Volim ono što niko ne voli. Ne volim ono što vole svi. I vi znate da sam izuzetna, ali ne usuđejete se to i priznati. Jednoga dana, s prijateljicom sam išla na vrlo važno mesto okupljanja. Počela je kiša, vetar...( milina) kao svake jeseni. Ona je postala mrzovoljna, tamna i suvoparna. Ja sam plakala kao oblak iznad naših razdvojenih glava; ne zbog njenog stanja( sama je kriva što je tako nepristupačna) već zato što sam rekla oblaku
" Isplači se u mojim očima, imaću o čemu pisati, a ti ćeš se opustiti i smiriti, važi?" Pristao je i poslao mi tečnu osobinu prijateljske povezanosti. Ja sam osoba s osobinom svojevrsne osobenosti. Nje se ne sećeam više a vole je svi. Vrlo teško me je shvatiti iz gore navedene osobine osobe u sobi koja je zapravo oblak jesenjeg pljuska mladosti.
60