ZABORAV JE SMRT
Vozila je gradom bez prestanka. Prilikom kratkih kočenja, okrenula bi se i videla da je prati. Razmišljala je kako da mu zavara trag. Da, ima jedan nadvožnjak koji nije obeležen na mapi gradske okoline. Krenula je njemu, zavukla se, pritajila i čestitala sebi na iznenadnome otkriću.
U tom trenu, voz koji je išao ucrtanom prugom, samleo je nadvožnjak kao maglu oko sebe. Šta se to delilo s pravilom savremenoga ponašanja?
Apsolutno- ništa. Ali s njom, nešto bitno; zaboravila je da je se bolno pamćenje ne briše, osim ako ga ne pojede ludost ili tama.
Godine su prošle, i ona je prošla, ali sad ja bežim od sećanja na nju... Gde? Gde? Gde? U tunel posred mozga? Zbogom!
121