Marina Adamović – NEPOSTOJANJE
17.
bila sam na tromeđi
poezija
proza
danak u hlebu
jedan mi je zabadao klinove u kičmu
- još uvek ječim pod vlastitom stopom
drugi mi je cedio potopljene zene
- ječim - grgućem i davim se - davim
treći me je sravnio s blatom trotoara
e
tu mi nema ni srpa s nebesa
ni potopa večnog vodopada
ničega nema
a mora bi biti
drago mi je biti davljenik
i to što čuješ - nije jauk
to je uzvik osuđeniog na smrt
živela sloboda !
(kraj)
.
71