Marina Adamović – NEPOSTOJANJE
14
.
pogrebna povorka se rastegla
i još se isteže
zadnji u povorci je bio bez lica
ili s licem prekrivenim maglom milion sveća ispred
nije razumeo jaukanje onih na čelu
i dugo je razgovarao
s najpribranijim tragom preminulog
čoveče
čemu ta galama oko tebe
i ja se pitam
dosadni su
taman da predahnem
a oni joj - joj - joj - šmrk
daj jednu da nazdravimo
živ mi bio i srećan došao
kuc kuc - srk
ćao brale
ovo je ludost nad ludostima
spavaj mirno
vratiću se sebi
lupeteti
kliktati
i odštampati sve gluposti
.
možda ne baš sve
možda
ostaviću neku i tebi
red je red - u to ime
a mi n emamo svoja
M.A. psuj ma - evo - i ja
ću - vala – ćuuuu
68