Marina Adamović – NEPOSTOJANJE
16.
.
nebo je na odstojanju
širokom
dubokom
tamnom
čini mi se
ne
čulo me ne vara
nešto se bitno prelama
između
sada
i
ovog trena
o listu visi nedomica
zbaciti mrava
ili ga uvući u koren za navek
da
puče oblak
mrak je tamnica za mrvu kore stvrdnute zemlje
daću vam kap presahle krvi
za zadnju strofu
poemu - ne
.
.
30