Marina Adamović – NEPOSTOJANJE
10.
.
sećam se
bilo je prijatno letnje jutro
uživala sam u sebi
kao zvezda koja preživi zvezdotres
zagledala sam se u psa
spuštene glave - uzdignutog repa
izoštrenog njuha koji ga je vodio
duž mog satanskog vidika
legao je kraj nečijeg groba i cvileo
pokupih pogled i zapitah se
da li mi nešto predskazuje
a ko će njušeći prošlost
stići do njegovog leša?
ko?
.
.
24