Marina Adamović – NEPOSTOJANJE
21
dve-tri lepe reči
ne mogu zaustaviti
grom
žao mi je
rekla sam ih i zaplovila
bujicom koja je tekla i na
rastala
preplavila suvu paru
monotonije
agoniju i urlike
dve -tri reči za oproštaj
nisu sprečile da ostane
bol
naprotiv
roman o uobičajenom umiranju
je
grebuckanje u ponoć
zvezda
vetra
i
plamnetoidiosnaborava
216