Marina Adamović – NEPOSTOJANJE
14
puno je ljudi koji
govore
smeju se
mašu rukama kao poletuše
ima i onih koji
ćute
sklapaju kapke
ruke nikada ne koriste
- za obletetanje stabla pored kuće
- ni slamčice u uveloj bašti
- ne pokazuju ni da su slomljene
ništa
samo vrana tu ponekad sleti
malo da se odmori
a lešini - prija!
po svemu sudeći, ja pripadam ljudima
imam usta
oči
ruke
ali nešto tu nedostaje
vidik!
prošivene kapke ni lešinar ne primećuje
jamo
209