Marina Adamović – NEPOSTOJANJE
8
pogled mi je naišao na
do tada neuočen bol
odbio se svom silinom i
bljesnuo
osunčanom
vasionom
istom onom
koja je spalila
i ubrzo sasula treset i kamen .
pogleda nema
raspao se negativ misli o mislima
zato je tama
opsesivno sama
ja ostajem zaključana pod kapcima
ne kucaj boli
ne otvaram više .
prilaziš bojama lepote sveta
a toga se bojim
bojim
bojim
bojim
kao i ponavljanja priče
o pogledu na dan
i svetlost
i nadu
koji su zapravo mrak
naišao niotkud
da bih slepa tumarala
i videla sve
a nikada ne bih nikada
...o..o...o...boje...
203