Marina Adamović – NEPOSTOJANJE
39
pobegla sam iz postelje
spavaćice
iz epiderma
a opet bila ista
uspavana , opijena
trokrila(s)ta lasta
raspeta (bez milosti)
dogorela (krvlju prelivena, mislila sam)
kao svaka voćka
nedozrela, a opala
i
u zemlji
koščica
pored moga srca
sanja
letnju noć, nadu, mladost, mladost
TO
161