Marina Adamović – NEPOSTOJANJE
18
postoje ljudi koji nisu to
već su
tama ponora
i
ponor jazbine
sećam se zraka koji sam na tren ugledala
sećam se barikade koja ga je prekrila
ničega se više ne sećam
ničega
ja sam pokošena trava spremna za
spaljivanje
ali plama neće biti
ne
dimom katakombe sleteću u zaborav
ni pas neće zalajati
av
ništa
niko
ni
tama-jama-dim
138