Marina Adamović – NEPOSTOJANJE
15
pod korenom trave
viri koren četinara
svakoga dana
ja sam pusta opet nikla
trnovita ruža
beru me za pogrebe
kidaju iz navike
ljudi su ljudi
era evolucije
zahvalna sam listu kojii cvet
pretapa u gvaš
ljudi su ljudi
opijeni mirisom
okreću vaze okreću sebe okreću svet i
iznenade se kad ugledaju ruž na
stopalima
puno puta
ja sam pila krv
puno
135