Marina Adamović – NEPOSTOJANJE
4
ne razmišljam puno
nemam vremena za prodiranje u suštinu
hladno mi je
ja sam kamen
hej
otkud to da se i on trese?
groznica vlada njegovom bîti
a možda sam glečer koji ne zna šta bi?
ne razmišljam puno
prodirem kroz sebe i
drhtim
šta li ću reći kada se slomim?
ne znam ne znam
moraću
ipak
da razmislim
(ja?)
124