Marina Adamović – MELPOMENA
TI
Anonimni,
Svakog dana ulaziš u mene i
odlaziš zalupivši vrata.
Prozori pucaju, zmije se pare,
hodam po ujedima kamenog kristala
Od mene je ostalo
reljefno platno
izbrazdano, zgužvano
- modrim nožem probijeno.
Odlazim daleko
tamo nigde i tad nikad
Ako me ipak budeš našao
iščupaću ruke u znak pozdrava
i oslikati strah
prljavo plavim
urlicima
.
u stvari - plač je zamka za oboje
89