Marina Adamović – MELPOMENA
br. 47
Moj roman je na pedesetom poglavlju
Boli me glava, neka sačeka...
U uvodu je podvučena vrpca
pupčana i sa gudala
Sledi prvo poglavlje -
nemoo ili nedorečeno, ali šta ću, nisam ja od sutra
U drugom je..e...nešto sasvim drugo
- vrane nadleću nad glavnim likom
kljucaju ga i uče kako da upotrebi plućna krila
Gospodo, treću glavu bih zaboravila
ali ona se još valja između sunovrata i očaja
U četvrtoj je, da,da - preživeli junak
(normalno je da se tek na kraju može i njegov naslutiti)
peto, šesto, sedmo..
uh..boli me glava
Neštampana knjiga je sklona vlaženju -
bez ikakvog razloga (evo rime!) i bez ideala
A šta vi očekujete od mene?
Da vam ga prepričam ne biste li izbegli koju banku za naslovnicu?
Iz kaprica (a capriccio) - neću
Godine sam provela bez gaća i čarapa
bez mrvice hleba i kapljice vode
Boli me glava
tako jako da je ne osećam
Ostaviću je u praznom frižideru
nek odmori, neka se osveži...
Odšrafiću ruke...pa u zamrzivač
neka vide kako je prijatno biti čvrsto priljubljen
jedno
uz drugo
I šta ćemo sada?
Zapravo - ja? Ha, poleteću onim krilima do kraja sveta
72