Marina Adamović – MELPOMENA
br. 33
Neću više pevati o smrti
neću
eto - a capriccio ... a
potpisaću ovo i udariti pečat
a reči
neka šetaju po svome
iz dana u dan --- do vasione
OK
jasno mi je
svako se slovo buni na svoj način
kruži i uzleće
pa umorno pada
evo mu perâ, evo i podloge
što dalje od mene -
al'
nadohvat srca šutnem jedno,
ono se rasplače
izigrava tugu a
piše žalbu sudu
OK
i to mi je jasno
idem vrhovnome - ulažem prigovor
uspela sam
i ja se pretvaram u onu ni čudnu
ne zna reč s kime ima posla
S-a
M-nom
R-atnim zločincem
T-oliko, aveti,
ne treba te zvati
59