Marina Adamović – MELPOMENA
7
Znaš...ova pita...ona pita...
(vrapci je kljucaju i sleću mi u...)
mislim....ona pita je previše...
(vrapci mi izleću po još, još, još , još
pite
i krilima brišu tragove sa pleha)
suviše je mekana i vlažna
A ja?
Jesi li primetio koliko sam vlažna;
godinama ronim ,
nikako da isplovim
i zauzmem mesto na sunčanom splavu?
(vrapci bi još,
dotiču mi krilom dušu u kojoj se gnezde)
Eto
ništa ne znam o životu, ni o piti
ni o tebi
Krilima zovem vrapce da dođu do reke
i
ispiju me
-
a vi
sklonite se
131