Marina Adamović – MELPOMENA
Prizori
·.
Noć. Ni tišina nema mira, Uspinjem se i dotičem
pramičak oblaka. Tako je mekan i nalik na pticu
kojoj niče opalo paperje. Čudno, čudno.
Noć ima dušu pronicljivog pogleda…
samo kad bih znala u koji je oblak uletela….
i da li je moju iz prsta sobom povela…
kad bih znala…..kad bih… kad…bih…TO
122