Marina Adamović – MELPOMENA
4
Moja majka nije znala engleski
ni francuski, ni esperanto
od praskozoja bi spremala jela
za ex članove duplje s pupčanom mašnom
a onda bi trčala do apoteke i postajala
prethodnica personalnog računara
u zamenu za paunda. kamingsa i miljkovića
žudno bi čitala recepte za lekove
protiv predstojeće smrti
trava se ljulja
svrdla se nebo
oblaci pišu skladne epitafe
još samo nekoliko minuta do kraja dana
oprostite
više ne radimo
"Ali ... čoveka odmah voze u kavezu"
u njenim rukama je bila olovka kojom je
potpisivala zadnji pozdrav umirućem
u mojim očima dečja ćutnja
majko
kad će ovaj prozaični život proći?
kami(n)gs
110