Marina Adamović – MELPOMENA
2
ma
dâ
mada slušam vetar, vidim da je nebo sasvim spokojno
i sokrat je hodao bos kud su ga noge vodile /
kuda mu je volja stizala pre nogu.
režem crne naslove i od njih sklapam
slogove za pesmu meditacije.
da nestanem sasvim,
mogla bih, al' neću.
vetar je izglancao nebo i
sad imam ogledalo - oslikani svet
u
nedogled
kamin(nn)gs
108