Angelina DIMITRIJEVIĆ
BUMBAROV LET
Zuuuummmm, zzzzz, bzzz… uh, gde mi je ta muvara, e sad si moj!
Pljas… nova mustra na belom zidu.
Od kako se nastanio novi sused ne mogu da se oslobodim
bumbara… zzz… Kupio kuću, ogradio se zidovima. Napravio neki
plastenik.
Posejao svega i svačega. Ma sumnjam ja u taj njegov usev, ali
šta ćeš, popnem se na moju kulu izvidnicu. Opet ne vidim ništa, pa
neka mu bude. Kupio roj bumbara i pustio ih da mu biljke oprašuju.
Napolju toplo ranomartovsko jutro, pootvarani prozori.
Otvorio i komšija plastenik, ali nije pokupio bumbare…
Zuuuuummm, zzzzz, bzzz, zzz evo još jednog letača… raširio
tamnoplava krila, pa pravi lupinge iznad fotelje u koju sam se smestila pored prozora i crtam… malam… ilustraciju za novi roman.
Pljas… nov oblik na platnu u tri dimenzije. Jadno stvorenje…
Dalo život, zarad ničega.
Kupim sto grama kafe, pa pravac kod komšije… za bravu, kad
ono zaključano. Čujem ga, šetka po avliji, zvižduće nešto… Kašljuca
… ali ne reaguje ni na zvekir…
Okret, pa kući.
Nastavim da malam i opet zuuummm, zzz, bzzz i još jedno
pljas. E, vala dosta! Dohvatim prvu putnu torbu natrpam stvarčice,
sedam u kola i bela štrafta. Još ne znam ni kud sam pošla, stići ću već
negde, samo dalje od ovog zujanja… pošast ili šta već je. Usput
sretnem patrolna kola… ..hmm… može!!! Prva raskrsnica levo, pa
levo, pa pravac kući. Ja sam staroooosedeooooc a on je nov.
86