Miloš ŽIVANOVIĆ
NEUKROĆENI GEPARD
Dela Jozefa K. su decenijama bila sklonjena od pogleda javnosti.
Kada je 1972, čovek za koga se sumnjalo da je i sam šurovao sa
nacistima, Maks Brod, pokušao organizovati izložbu u čast pokojnog
slikara, žene iz sinagoge su danima palile sveće ispred galerije.
Odavanje pošte jednom nesumnjivom talentu je moralo sačekati
bolja vremena.
Trideset godina kasnije, Brod Junior, pritisnut porezima za
imanje svoga oca, odlučio je okušati sreću. Isplatilo se…
Slike mladih atleta, gimnastika predivnog Arijevskog uma,
prodavale su se kao duše debelih Jevreja. Maks Brod Junior je blistao
od sreće rukujući se sa svim tim kupcima koji su svoje identitete krili
iza tamnih naočara, šalova preko lica i advokata koje su izlagali suncu
zbog večne anemije prouzrokovane tamnim prostorima svojih života.
Ono što je bilo najbolje čuvao je za kraj: sliku „Neukroćeni
gepard “, simbol večne vere u nepobedivost Arijevskog duha. Jozef
K. ju je završio u danu svoje smrti, pre nego što će ga odvratne savezničke svinje ubiti.
Maks je gledao sliku koju je čuvao za poslednji dan izložbe, sliku
zbog koje su mu oči bile pune suza, a vilica se tresla. Jozefov firer,
Maksov i tatin, naš firer, bio je najlepši. Dostojanstvenog lika, kao i
uvek, u fotelji, sa dlanovima koji se dodiruju tako nežno, a odlučno,
zamišljen nad sudbinom sveta. Pored njegovih nogu sklupčao se
gepard, pobeđen, ukroćen pred veličinom neukroćenog firera.
Maks poče pružati ruku od grudi ka neobično osvetljenom,
gotovo svetačkom, licu životinje i ponavljati: „Zig hajl “. Ne postoji
7