svaki prst tunela. Istražitelj je znao da je pogrešio što ga je poveo:
pravio je previše buke, a i njegov fenjer, iako podešen da baca samo
plamičak, blještao je poput svetionika u očima stvorenja naviknutih
na tamu. Ali nije mogao da spreči oca da uradi sve što je u njegovoj
moći da spase ćerku.
I pored oštećenog njuha, Hokus je osetio miris gasa na vreme.
Zadržavši dah, okrenuo se i potrčao u suprotnom pravcu samo da bi
se sudario sa puzećim čovekom koji mu je blokirao odstupnicu. Nije
stigao ni da otvori usta, a Milonin otac se sruči na njega uz hroptajuće hrkanje. Ubrzo posle i on sam izgubi svest.
Sanjao je da je vezan, a da se nad njim ljulja ogromno klatno sa
oštricom nalik na sekiru. Svakim zamahom je pravilo užasnu buku i
spuštalo se preteći sve bliže i bliže. Kada se probudio, video je da
jeste vezan, samo u uspravnom položaju, i to za metalnu cev koja je
išla duž zida. Klatna nije bilo, a buka je dopirala od debelog starca
koji je, takođe vezan, glasno hrkao. Miris mu je govorio da je u kanalizaciji, a gruba betonska tekstura zida uz koji je bio prislonjen da je u
novoj kanalizaciji, što je bilo dobro. U tunelu je bilo mračno, jedino
svetlo dopiralo je od treperavih sveća koje su okruživale mistični
crtež na podu. Nad crtežom je, sa plavom kredom u ruci sedeo nadvijen đavolan bakarnocrvene kože. I crtao. Svesno i razumno. Hokus
ga je sa nevericom posmatrao kako iscrtava složene šare i elipse,
poput iskusnog čarobnjaka sa Univerziteta. Bio je to krupan đavolan,
najveći kog je istražitelj ikad video u životu, uspravljen je sigurno
imao gotovo dve stope. U prostoriji je bilo još dva takva đavolana,
oba zadubljena u poslove slične prirode, kao i ceo čopor „običnih“,
sivih đavolana koji su stajali neobično mirno, kao u transu.
Nju umalo nije ni video isprva. Zbog mase đavolana i zbog njene
očigledno snižene telesne temperature toplotni obris joj je bio jako
slab. Bez svesti, ali živa, Milona je ležala na drvenoj podlozi iza đavolana koji je crtao. Crtež na podu, Milonin položaj, kao i prisustvo
mnoštva alhemičarskih posuda govorilo mu je da se ovde odvija
nekakav magijski eksperiment. Hokus nije znao kakav, ali je prêtpostavljao da se neće završiti dobro po njih.
24