Nakon nekoliko dana i odlazaka u bolnicu u obližnji grad na
kopnu, u smiraj dana sa kosim zrakama sunca, polupraznim
trajektom je otputovala i zagonetna dama. Dok se trajekt lagano
odlepljivao od mola stari ribar Fran, slažući ribarsku mrežu u barku,
nemo je pogledao u svog pomoćnika koji se na brzinu prekrstio.
– Prošao je još jedan život – reče s nemalom setom u glasu. –
Onaj njen, ona senka od čoveka, čekao je da se ova dama pojavi pa
da umre.
Drugi ribar je netremice pogledom pratio trajekt i damu na
njemu.
– Da nije došla, još bi on disao, šetao uz more i odlazeći na mol
čekao da se pojavi.
Vratila se još jednom, kada je zima već ozbiljno počela da
nagriza, da sredi papire i proda apartman. Filipa niko nikada više nije
video, a uskoro ni razmišljao o njemu, zaboravili su ga svi, osim
Lucije.
170