jedna, a sve druge su mislile to, ali su strpljivo slušale kao sastavan
dio njihovog posla, jer podcjenjivajući tu vrstu djelatnosti, svi smo
nekako hrabri njima iznijeti najdublje, najbolnije i najmračnije tajne.
Jer znamo, da su čule i radile svašta, što prosječan čovjek ne može ni
zamisliti. Pa tako mislimo da su kompetentni psiholozi, koji pružaju
sve vrste usluga, pa čak i onu psihoterapijsku. A njih samo nije bilo
briga. Jednu sam uspio čak i rasplakati svojom pričom, pa se odlučila
prestati baviti tim vječnim zanatom i zavoljeti nekoga kao što ja
volim nju. Naravno da nije bila toliko inteligentna da shvati da to nije
stvar traženja, odluke ili odabira. Ljubav se desi ili ne, čista kemija
tijela i mozga. „Nažalost ne možemo odabrati koga ćemo zavoljeti!“
– rekao sam joj tog istog jutra kada sam joj priznao svoju ljubav i
kada sam mislio da ću umrijeti vidjevši je kako bez riječi izlazi iz moje
hotelske sobe pogledavši me sa takvom ozbiljnošću, koju nisam ni
mislio da posjeduje.
***
U sjevernoj Americi odradili smo samo četiri koncerta, a prvi od
njih bio je u malom klubu za još neobjavljene izvođače i bendove u
New Yorku. Svi smo bili vrlo uzbuđeni, ona ponajviše, jer joj je to bio i
prvi posjet tom kontinentu. Prvi koncert bio je vrlo važan, jer nekako
smo mislili kako će on biti vodilja ostalim. Ali nije bio. Bend je bio
odličan, tako da sam se osjećao prilično inferiorno u odnosu na
njihovu profesionalnost. Vjerojatno su se i oni pitali što tu radim, iako
mi to nikad nijednom gestom nisu pokazali. Koncert je zaista bio
prosječan, publika je reagirala osrednje i nekako je sve izgledalo kao
da se publika u biti došla napiti, a ne slušati glazbu.
Malo od straha od nepoznatog, malo zbog prilično hladnog
odaziva publike, na nekim djelovima koncerta pjevala je poprilično
nesigurno i svi smo bili svjesni da je to bio prosječan koncert, a ponajviše ona, koja ga je čak i neopravdano smatrala katastrofom. Čak je
htjela odustati i vratiti se kući.
Tu noć spavali smo u jednom motelu otprilike pola sata vožnje
od kluba. Poslije koncerta nije ni piće htjela popiti, da bi mi oko tri
ujutro kucala na vrata sva u suzama. „Idemo po cugu!“ – kaže.
148