E-book Argus Books Online Magazine Antologija | Page 135

I još nešto. Ne vide oni ono iznutra. Ne vide koliko je moje srce. Kao i telo. Veliko! A možda će posle onoga od juče početi drugačije da me posmatraju! Ne hvalim se i ne želim neke velike reči zahvalnosti. Samo da im u oku po nekad spazim iskru poštovanja. Nemanja, klinac iz komšiluka, juče strpao kliker u usta. I počeo da se guši. Pomodrelo dete skroz! Jadničak mali! A žene unezverene, samo se uzvrtele. Pojma nemaju šta da urade da spasu dete. Ja ga dohvatim za noge. Okrenem ga naopako. Računam, ispašće kliker sam! Ma jok! Ništa! Nemanja se oklembesio u mojim rukama. Umre dete! I ja mu gurnem prste u usta. Duboko! I iščeprkam kliker! Majko moja što sam drhtala! Kad je udahnuo i počeo da plače, ja sela na zemlju. Sa svim ovim mojim kilama. Nikad se u životu nisam toliko uplašila. Tek mi posle bilo jasno šta je moglo sve da bude. Sačuvaj Bože! I znate šta! Jutros mi Mara ostavila saksiju muškatle na prozor! Mara! Najveća alapača i zlobnica u dvorištu. Ostavila meni, fufi od koje je glavu okretala dok prolazim, cveće od muškatle koju je sama pelcovala! Ne mogu da verujem! A možda se i svet menja. A vama ću još nešto da kažem! Nekako mi se dopadate! Smejte se! Pustite radost da struji vašim venama! Jedan je život, brzo proleti. Ne znam šta će sutra biti. Zato treba ispuniti svaki dan. Zaboravih da vam kažem za Jasminu, popovu ćerku. Došla mi jednog dana na vrata. Hoće da priča sa mnom. Šta li ona ima sa mnom da priča? Zamalo da joj zalupim vrata ispred nosa. Ali onda pomislim: ma nije ona bez velike muke došla kod mene. I pozovem je da uđe. Majko moja! Ja mislila da me snašla gadna sudbina sve dok nju nisam čula. Plače i priča. Počela da studira. Fina duša, rekoh vam ja! I na fakultetu upoznala Boru.Tada je bio sa lepom plavom devojkom. Gledala ga je zaljubljeno, a on se šepurio kada je prolazio sa njom. Katarina! Jedna od najatraktivnijih devojaka na fakultetu. Jasmini omrzlo i ime, a ne samo devojka. Poželela je da je skloni daleko od Bore, da joj ne smeta, da je ne vidi.I poželela Boru samo za sebe. Nije je bilo briga šta Katarina o tome misli. Uvek je dobijala šta bi htela. 135