E-book Argus Books Online Magazine Antologija | Page 128

A posmatram ovaj svet oko mene. Sve porodični ljudi. Nije to neka klasa, ali pristojan svet i žive od svog rada. I meni je nekako jasno zašto me gledaju popreko. Štrčim! Kvarim im prosek. Žuljam ih! Vaspitavaju ćerke kao da će sutra samo samo da uživaju i da ih nikakva muka neće snaći. Zaštićene! Pažene i mažene. Ima preko puta ulice, u velikoj kući, jedan pop sa ženom i ćerkom. Niko ga ne ferma ni za po lule duvana, ali on misli da je nešto posebno. Možda i jeste bio pre rata, sad više nije tako. Ćerka mu sva svilena. Kada prođe ko da lebdi. Zemlju ne dotiče da se ne isprlja. Mnogo me podsetila na Vesnu. Ja se javim kada prođem. Šta ću, tako mi vaspitanje. Ona okrene glavu kô da sam, bože me prosti, smrdljiv sir! Samo još fali da zapuši nos. Eto svakojakog sveta ima. A da je snađe neka nevolja, ne bi znala ni gde joj je dupe, a gde glava. Ja im nisam ni prineti. Kao da im je ispod časti da žive u istoj ulici sa mnom. A, iskreno, baš me briga! Ne diram ih, neka me ne diraju! Svako neka živi kako mu se sviđa. Meni je ovako dobro! Kad idem ulicom svakog sam u stanju da pogledam u oči. Jebe mi se, pravo da vam kažem, za njihovu finoću. Kakva sam, takva sam! Ima me podosta, na sve strane kipi! I što sam deblja, to više ima onih kojima se sviđam. Vole ispod sebe da osete mekano. Bar mi tako kažu. Mada mislim da nije to u pitanju. Sviđa im se moja vesela narav, moj smeh, moj glas kad zapevam. A sve to radim sa merakom. Valjda ljudima dosta tegobnog života pa kad dođu kod mene opuste se, budu onakvi kakvi žele da budu. A svašta se i meni dešavalo. Budibog s nama! Hahahaha! Moram ovo da vam ispričam. Skupilo se društvo u kafani. Kod Kikevca. Neko doba noći. Svi pošteni već otišli kućama. Muzika trešti, a pevačica se uvija, sela bi u krilo ovim alamanima, samo da izmami neku paru. Peva, nije da nije, ali brate, samo koske u njoj klepeću. Kad se nagne ispadaju ispod one tanke kože. A ona navalila, pa uvija dupetom, trese sisama, ide od stola do stola. Meni neki đavo nije dao mira. Kažem, mogu ja to bolje od nje! Počeli ovi mangupi oko mene da se kesere, da me podbadaju kako 128