Pitala sam je šta se dešava u palanci? Rekla mi je da se Vesna i
Radovan uzimaju.Tako predvidljivo! Prave ogromnu svadbu. Pola
palanke o tome priča. Sašila je venčanicu, od nekog posebnog
materijala. Pa kud bi se ona venčala tek onako, u nečemu što nije
posebno? Posle putuju na more, na medeni mesec. Tate plaćaju! A
već su im i stan opremili. Samo da se usele.
Osvrnula sam se po mojoj bednoj sobici!
Ma, neka je! Misli da je uhvatila Boga za bradu ako se uda za
Radovana. Žao mi je jer mislim da on nije vredan pažnje. I kako će
jedna damica koja svira violinu da se nosi sa muževljevom porodicom
sa sela? Ma kako bogati bili! Viri im luk iz dupeta! To što se Radovan
malo šlifovao ništa ne znači. Koreni su koreni! Ali, naravno, što bi
ona mene slušala, ovako posrnulu i pokvarenu? Neka je! Samo da ne
doživi nešto ružno! Nikad joj to ne bih poželela.
Ja sam morala da gledam sebe, da vidim šta ću. Bez škole, bez
nekog posebnog znanja, šta sam mogla da radim? Počela sam da se
raspitujem i na kraju se zaposlila u fabrici. Da šijem. Mašina ispred
mene, brdo džepova za prošivanje na stolu, teraj jedan šav po ceo dan.
Tako danas, tako sutra, svaki dan isti, samo se šavovi menjaju. Nekad na
džepovima, nekad na rubovima pantalona, nekad na nekom drugom
delu odeće. Ali šavovi uvek isti. Osam sati prošivanja. Ipak, trebalo je
jesti, trebalo je od nečeg živeti. I ono dete kod kuće izdržavati.
Na poslu drugarice nisam stekla. Nekako mi nisu pasovale. Ili
sam ja bila sasvim drukčija, ili je njima nešto falilo. Tek, ja sam ti bila
posebna država. Naiđe po nekad majstor što održava mašine, nasmejemo se, popričamo, on bi malo da se omasti, ali slaba vajda od
toga. Nisam htela tu gde radim ništa da brljam. Ni poslovođa mi se
nije dopao. Pun sebe, kao da je motku progutao. Šetkao se između
nas, nadgledao šta koja radi, stavljao primedbe i kad nije bilo
potrebno. Samo se pravio važan. Čim okrene leđa mi ga opsujemo.
Onako, sa zadovoljstvom. Valjda je to jedini način da mu nekako
doakaš. Jebi ga, pa niti smo mi svetice, a ni on ništa bolji od nas.
A lepa sam i dalje bila. Doduše, zaoblila sam se, popunila, ali,
šta smeta? Ima i onih koji vole baš takve. Jedne večeri sam potražila
Rankove stare drugare iz kluba. Svakojakih je tu bilo.
126