Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
VERA NIKOLIĆ o Cvitku
FRANC HVASTI o Cvitku
Vraćamo se 40 godina unazad, sjećamo se lijepih trenutaka. Prvi put smo se sreli
i upoznali u Kranju uoči odlaska na Olimpijadu u Meksiku. Zavidjela sam mu što on
vozi, a ja trčim. Kasnije sam shvatila da je veći asket od mene jer ulaže veći napor da
dođe do cilja.
Upoznala sam ga kao duhovitog, nasmijanog čovjeka, vedrog duha i dobre
naravi, jednom je riječju bio - pozitivac. Imala sam tu čast i privilegiju da se s njime
družim. Bio je malo stariji i iskusniji, a ja eksplozivnija i često bez puno takta. On, smiren
i pribran znao mi je reći “ohladi, stišaj, ne radi to, jednom će ti biti žao”. I danas se često
sjetim njegovih riječi: “Vera prespavaj - jutro je pametnije od večeri”.
Kad se sjetim Cvitka Bilića, pojavi mi
se slika prijatelja, velikog sportaša, neustra-
šivog borca na biciklu, nepokolebljivog na-
tjecatelja, ali nikako zagriženog protivnika.
Sjećam ga se kao natjecatelja koji je s iznimnim
osjećajem pripremao svoje pobjede i pretjerano
razmišljao o onim rezultatima koje je doživio
kao svoj poraz. Držao je do svojih stavova, ali je
istovremeno bio pošten prema svojim protivni-
cima. Bio je ozbiljan na utrkama i veliki veseljak
kada nije bilo takmičarskog pritiska. I danas ga
smatram živućom legendom jednog stvarno uspješnog razdoblja našeg bicikliz-
ma i počašćen sam da moje mišlenje dijele i svi oni koji su tada bili suparnici, pri-
jatelji, a kasnije sportski djelatnici.
Kćerka Izabela čestita tati Cvitku na pobjedi
90
Ponosna Izabela među tatinim trofejima
91