Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
1964.
Prvi start i prvi cilj organiziran je namjerno u makedonskoj prijestolnici. Tim su činom biciklisti, sportski radnici, estradnjaci i mediji željeli dati svoj materijalni i moralni doprinos u obnovi razrušenoga grada. Prvu je etapu osvojio član Srbije Laszlo Pavlik ali je već trećeg dana žutu majicu obukao Florijan( Rudi) Valenčič koji je učvrstio svoje vodstvo zahvaljujući upravo pobjedi Jugoslavije, u sastavu Cvitko, Valenčič, Škerlj, Boltežar, Bajlo i Ukmar, na momčadskom kronometru. Od tog su trenutka svi članovi reprezentacije bili podređeni očuvanju vodstva u ukupnom poretku, što im je u konačnici i uspjelo iako su stranci osvojili čitav niz etapa, a među njima je prednjačio Eckstein( DDR) sa tri pobjede. Valenčič se uspješno obranio od napada na Vršič, a zatim drugim mjestom na pojedninačnom kronometru, Ljubljana- Novo Mesto, potvrdio svoj primat. Ovu je etapu dobio Ole Ritter( Danska) koji će nekoliko godina kasnije u Mexico Cityu postaviti svjetski rekord na sat( sa 48,563 prijeđenih kilometara). Kao član nacionalne reprezentacije Cvitko je uspješno obavio svoj zadatak u obrani žute majice. Borivši se istovremeno i za sebe i za kapetana utrku završio je na 6. mjestu.
Bila je to utrka koja je izazvala mnoge pritužbe novinara i biciklista na račun sudaca. Prvi su se žalili na veliko kašnjenje kod objave rezultata što je onemogućavalo pravovremeno izvještavanje čitaoca, a drugi na tada kruta važeća pravila o snabdijevanju vodom i hranom. Dodavanje vode iz vozila bilo je zabranjeno pa je zbog tog prekršaja Nevio Valčić bio diskvalificiran, dok je Andrej Boltežar kažnjen dodavanjem 10 minuta na postignuto vrijeme! Sve je to navelo Valčića da počne razmišljati o povlačenju iz biciklizma i o pohađanju trenerskog tečaja.
Ubrzo nakon završetka nacionalnog toura reprezentativci su se počeli pripremati za Svjetsko prvenstvo koje se tada održavalo početkom rujna i na kojem je trebalo postići kvalifikacijsku normu za Olimpijadu u Tokyu. Za momčad je to bio plasman do 6. mjesta( kasnije podignut na 8. mjesto), a za pojedince do 15-og. Prvenstvo se održalo u francuskom Sallanchesu, na stazi poznatoj po svojoj težini. Među profesionalcima te je 1964. godine obukao majicu s duginim bojama Jan Janssen( Nizozemska), kasniji pobjednik Tour-a. Na istoj stazi održalo se Svjetsko prvenstvo i 1980. godine, a pobjednik je bio Bernard Hinault( Francuska), jedan od najvećih biciklista svih vremena.
U ekipnoj vožnji na 100 km reprezentacija Jugoslavije u sastavu Cvitko, Boltežar, Pavlik i Škerlj podbacila je i završila tek na 16-om mjestu. Iza njih su bili samo Maroko, Turska i Alžir.
Niti na pojedinačnoj utrci za amatere naši nisu briljirali. Završili su u glavnoj skupini jedan pored drugog, Boltežar 57., Valenčič 65. i Cvitko 66. Ovo je Svjetsko prvenstvo ostalo upamćeno po velikom Eddyu Merckxu. Utrka se počela prela-
44