Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
svakom cilju. Cvitko je osvojio treću etapu, a ukupno najbolji nakon prijeđenih
752 km bio je Poljak Zapala. S vremenom je ovo najstarije etapno međunarodno
natjecanje u Srbiji postajalo sve bolje i jače u svakom pogledu. Kvalitetniji smještaj,
primamljive nagrade, jača konkurencija održali su ovu utrku sve do današnjih
dana.
Godina Olimpijade (1968.) posebno je važna za svakog sportaša. Okupljanje
predstavnika iz većeg dijela svijeta i odmjeravanje u svim sportskim disciplinama
izaziva osobite emocije. Dodatne pripreme i prethodna dokazivanja neophodni
su za ostvarenje ovog sna.
Novinski naslovi sportskih rubrika u prvom dijelu sezone najavljivali su
njegovu vrsnu formu: “Cvitko Bilić bez premca”, ”Vunderkind pulskog biciklizma”,
“Trijumf Cvitka Bilića”, “Bilić svih nadmašio”.
U stalnoj borbi s najboljima - Boltežar, Valenčič, Čubrić, Pavlik, Škerlj -
pobijedio je utrku Otvorenje sezone (Opatija-Pula) i osvojio po drugi put montažnu
garažu, nagradu tvornice “Siporex”.
Prvu sam korisno upotrijebio iza stare kuće u Loboriki. Upravo mi je nedostajala
još jedna za gradnju garaže ispred iste kuće.
Osvojio je Jadransku magistralu na kojoj su se protiv njega zajednički borili
slovenski klubovi. Oblačio je i skidao žutu majicu. Na zanimljivoj i brzoj poluetapi
od Rijeke do Pule lovio je prednost Španingera (Odred-Ljubljana) od 37”. Rečeno
biciklističkim žargonom doslovno se bacio u “otvoreni grob” na nizbrdici od
Cvitko pobjeđuje pulski kriterij ispred Pavlika 1968., dočekuju ga zaručnica Dragica i razdragani navijači
82
Cilj u Puli na cestovnom prvenstvu Hrvatske 1968. kada je Cvitko bio pobjednik utrke
83
1968.