Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Te se godine, nešto kasnije nego što je bilo uobičajeno, utrka Kroz Jugoslaviju održavala od 18. do 25 kolovoza. Uoči početka bilo je upitno sudjelovanje Nevia Valčića zbog ozljeda tako da je Cvitko trebao preuzeti ulogu kapetana hrvatske reprezentacije. Valčić je ipak nastupio, a Cvitko je vozio kao član mlade jugoslavenske selekcije. Ovo je izdanje, međutim, obilježeno velikom pobjedom Andreja Boltežara( bio je i najbolji Jugoslaven na Utrci Mira). Zanimljivo je da su pobjednik i drugoplasirani( Roner) bili članovi slovenske reprezentacije, a treći( Levačić) i četvrti( Valčić) članovi hrvatske reprezentacije. Cvitko je kao član mlade ekipe osvojio solidno osmo mjesto, dok je najbolji biciklist u plavoj majici nacionalne selekcije osvojio tek jedanaesto mjesto( Škerlj). I tada su biciklističku karavanu pratili popularni estradnjaci: kvartet El magnifico iz Skopja, Marijana Deržaj, Vesna Ungar, Miki Jevremović, Esma Redžepova, komičar Ljuba Stepanović, orkestar Veseli Bendža i mnogi drugi.
Dramatična borba vodila se u sedmoj etapi od Pule do Nove Gorice. Sunce je zažarilo zemlju. Nepodnošljivo usijanje natjeralo je pedesetak vozača, nešto prije Kopra, da spas potraže u moru... i izgube dragocjene minute. Samo zahvaljujući izuzetnoj upornosti i izdržljivosti Boltežara i Cvitka koji se nisu osvježili istopila se poprilična prednost čelne grupe u kojoj su se nalazila četvorica važnih protivnika iz DDR-a.
Četveročlana ekipa“ Pule” sudjelovala je na dvije utrke u Zagrebu. Doputovali su automobilom Nevia Valčića. Na prvoj utrci odvojili su se od ostalih vozača pa je kapetan Valčić odredio kojim će redoslijedom proći kroz cilj. Pobjeda je, naravno, pripala njemu, drugo mjesto Egidiju, treće Butkoviću i četvrto Cvitku. Idući se dan ponovila identična situacija i Cvitko nije pristao da bude posljednji. U sprintu je stigao drugi. Kapetan ga je zbog neposluha ostavio u Zagrebu.
Nije mi bila namjera suprotstaviti se kapetanu. Ali, pomisao da će me kod kuće žestoko zadirkivati zato što je Egidio obje utrke završio ispred mene natjerala me na protest. Sam, bez dovoljno novaca, s putnom torbom i biciklom, nisam znao što da radim. Već je bilo prilično kasno za vožnju biciklom do Pule. Između svih loših mogućnosti koje su mi padale na pamet mislim da sam se odlučio za najbolje rješenje. Prvo sam putnu torbu autobusom poslao kući, zatim sam otišao na željeznički kolodvor, pronašao spavaća kola i tamo proveo noć zajedno s biciklom. Nisam se naročito naspavao jer je to prilično bučno mjesto, a i morao sam paziti da vagon ne krene u neželjenom pravcu. Ujutro, prije šest sati, sjeo sam na bicikl i krenuo prema Loboriki. U Skradu sam se uz ručak kratko odmorio
40