Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Jugoslavenska utrka je tada bila pravi sportski događaj . Novine su redovito izvještavale preko cijelih stranica o tijeku etapa . Bilo je mnogo intervjua s biciklistima , trenerima , rukovodiocima . Radio stanice su pratile sva zbivanja , a došlo je i do prvih pokušaja u ostvarivanju televizijskog prijenosa . S utrkom je putovao i čitav niz poznatih pjevača i glumaca ( te 1962 . to su bili Gabi Novak , Lola Novaković , Nada Knežević , Vice Vukov , Ivo Robić , Đorđe Marjanović ... i orkestar pod ravnanjem maestra Nikice Kalođere ) koji su zabavljali publiku prije starta i na cilju . Po uzoru na Zapad , važan dio je činio i reklamni karavan . Vozila raznih jugoslavenskih poduzeća bila su prethodnica utrci , a promovirali su svoje proizvode dijeleći publici čokoladice “ Zvečevo ”, “ Cocktu ”, kape , majice itd . Priređivane su i modne revije . Da bi prošli kroz što više mjesta , često su se u jednom danu održavale dvije poluetape , jutarnja i popodnevna , svaka od približno 100 kilometara , što je bilo veoma naporno za sve sudionike , a pogotovo za bicikliste koji su imali veoma malo vremena za odmor . Na primjer , 1962 . utrka je trajala od 29 srpnja do 7 . kolovoza , a čak četiri dana su se vozile po dvije poluetape tako da se dnevno prelazilo preko 200 km . Zbog velikih napora organizatori su predvidjeli i dan odmora . Nagradni fond je bio značajan i iznosio je 4,5 milijuna dinara .
Danas nitko niti ne pomišlja da pošalje osamnaestogodišnjaka na desetodnevnu utrku duljine 1.600 km . Ali u “ stara ” vremena to se smatralo sasvim normalnim jer se nije previše marilo za postepeni psihofizički razvoj . Zato su Cvitko i njegovi vršnjaci Šebelić , Kukuljan i Furac ( Karlovac ) bili pozvani u selekciju Hrvatske , kao i Valčić za kojeg je savezni izbornik Veselin Petrović smatrao da je previše riskantno pozvati ga u nacionalnu vrstu jer se nije dovoljno oporavio od pada na Tour de l ’ Avenir . Utrka je krenula iz Skoplja . Od mladih biciklista nije se očekivalo mnogo . Ipak se Cvitko u 9 . etapi , Zagreb-Delnice , uspio odvojiti od glavnine zajedno sa još trojicom , te je stigao drugi iza talijanskog vozača Nardella . U veoma jakoj konkurenciji bio je to značajan uspjeh . Istog se dana vozila poluetapa Lovran-Pula i Valčić je , želeći u svoj grad stići kao pobjednik , dao sve od sebe ali je i on stigao drugi iza Talijana Santinija . Zanimljiva je bila ideja organizatora da cilj bude na pulskom gradskom stadionu , i to za vrijeme poluvremena prijateljske nogometne utakmice između tadašnjih drugoligaša Istre i zagrebačke Lokomotive .
Dvije najteže etape bile su od Pule do Nove Gorice i od Nove Gorice do Vršiča i na njima se odlučivalo o ukupnom pobjedniku . Ovu znamenitu titulu osvojio je Škerlj ( Slovenija ) napadom na Vršič , a vožnju dvojice mladih , Cvitka i Boltežara , kroničari su zabilježili kao vrijednu pažnje , proglasivši ih ponovo nadama jugoslavenskog biciklizma .
36