Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
tada sastavljao novu ekipu “Ignis”. I Denti, pobjednik Tour de l’Avenir-a, spremao
se pristupiti nekoj profesionalnoj ekipi. Tim je povodom poznati talijanski
biciklistički stručnjak Elio Rimedio izjavio: “Pristupe li “Ignisu” i Denti i Bilić, ta će
ekipa imati izvanredan tandem!”
Dugotrajna društvena polemika koja je nastala zbog ove mogućnosti puni-
la je novinske stupce. U zemlji koja je propovijedala amaterizam bilo je to teško
ostvarivo. Naši su biciklisti doslovno “životarili”: niti su imali primanja koja bi od-
govarala njihovim golemim naporima, niti su bili “čisti” amateri koji voze za svoj
hobi. “Vrhunski biciklista mora biti profesionalac! Ne dozvoliti biciklistima odla-
zak - farsa je bez budućnosti” - napisao je Vilko Luncer, poznati sportski novinar
“Sportskih novosti” - “jer ako smo dozvolili stručnjacima, liječnicima, nogometa-
šima, opernim pjevačima... zašto ne i vozačima?”. Ipak, za odlazak talentiranog
Cvitka Bilića podignut je prst zabrane. U žuto-crvenoj majici “Siporexa” i plavom
dresu reprezentacije nastavio je osvajati svjetske ceste.
Cvitko i Rudi Valenčič na uručenju nagrada za osvojeno 4. mjesto na utrci Isolabella 18 (1966.) na etapi
Milano - Bergamo. Bila je to utrka na kronometar u parovima u kojoj su sudjelovali i profesionalci
Stjepan Ljubić, predsjednik BSH-e nagrađuje Cvitka za pobjedu na utrci Jadranska magistrala 1967.
68
1967., Cvitko u beogradskoj zračnoj luci Surčin prije polaska na utrku Tour de l’Avenir.
Na fotografiji lijevo s djevojkom Dragicom Trkulja, a desno s Milivojem Pocrnjom
69