Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
Etapa od Nove Gorice do Vršiča bila je najborbenija, najnapornija i najneiz-
vjesnija - poslije su izjavili Rajković, Zanoškar, Ješić i Ljubić.
Vršič je oduvijek imao svoje žrtve i heroje. Ubitačnom vožnjom osvaja se
metar po metar šljunkovite i prašnjave ceste, vijugajući popločenim serpentinama
brzinom od desetak km/h. Zbog nedovoljnog trenja na bijeloj cesti kotači “šlajfaju”
i “ne daj bože da se zastane”. Nakupljena prašina u grlu koju se nikako ne može
isprati, znojem natopljena majica, Čubrić za kotačem, žuta majica Valenčiča,
uporni Nijemci - sve je to tjeralo Cvitka da stisne zube i gura do kraja. Osvojiti
visinu snagom uma i jačinom mišića dok automobili tako lako “zakuhavaju”,
izazov je vrijedan divljenja.
Nakon pada, a potom i bušenja, žuta majica zaostaje. Što je cilj bliže neizvje-
snost je veća. Progone ih Nijemci, a Cvitko i Čubrić pokušavaju jedan drugog nad-
vladati. Ipak je Cvitko, za deset centimetara, bio bolji. Čubrić je drugi put obukao
žutu majicu. U Zagrebu, na kraju, Cvitko se četiri puta popeo na postolje: drugo
mjesto (između prvog Čubrića i trećeg Valenčiča), ekipna pobjeda jugoslavenske
reprezentacije, osvojena bodovna plava i brdska zelena majica.
Mnogobrojni su turisti početkom rujna uživali prateći pogotovo obalne
etape i bili sretni što su mogli prisustvovati ovom spektaklu. Bio je to vrlo dobar i
turistički potez koji je nadaleko odjeknuo.
Na velikoj međunarodnoj kriterijskoj trci u Trstu krajem listopada nastupilo
je osam jugoslavenskih biciklista. Pored značajnih imena kao što su bili Cipriano
Chemello (svjetski prvak na pisti) i Edoardo Gregori (budući dugogodišnji naci-
onalni izbornik talijanskih amatera) ipak se glavna borba vodila između dvojice
naših reprezentativaca, Cvitka Bilića i Rudija Valenčiča. Sama trka u dužini od 100
km bila je vrlo zahtjevna, “dekorirana” strmim spustom i velikim usponima. Obo-
jica su vozila suvereno, sigurno i bez nervoze. Zajedničkim snagama jurišali su
ka pobjedi. Cvitko je, znajući svoje slabosti u kratkom sprintu, započeo završnicu
ranije i za svega dvije sekunde nadmašio svoga budućeg vjenčanog kuma. Bitka
ovog dvojca bila je toliko neizvjesna i dramatična da su njihovi treneri, Rajković i
Zanoškar, na cilju bili doslovno u “predinfarktnom stanju”. Cvitku je, pored mno-
gobrojnih osvojenih nagrada i pokala, pripala i zlatna medalja koju je za pobjed-
nika darovao predsjednik Italije Giuseppe Saragat.
Laskave ponude stranih menadžera počele su stizati na Cvitkovu adresu.
Mnoge talijanske profesionalne ekipe bile su zainteresirane za angažman sa našim
vozačem svjetske klase kako su ga nazivali njihovi stručni krugovi i mediji. Giorgio
Albani, sportski direktor ekipe “Molteni”, više puta ga je pozivao. Najprimamljiviju
ponudu dobio je od Ercolea Baldinija, bivšeg svjetskog prvaka, koji je upravo
66
Radoš Čubrić - pobjednik utrke Kroz Jugoslaviju 1966. Drugoplasirani je Cvitko Bilić, a trećeplasirani
Rudi Valenčič
67