Iz Loborike po lovorike
je vladalo prijateljstvo. Zato je nakon završetka Magistrale( koja se još uvijek nije tako zvala), Šime Bajlo pozvao pulske kolege u svoj zadarski dom na druženje i kušanje pršuta. Poznato je da biciklisti imaju jako dobar apetit, zato je pršut nestao u tren oka.
Na jugoslavenskim juniorskim utrkama nastavljalo se rivalstvo Cvitka i Kukuljana. Riječanin je bio eksplozivniji u sprintu i pobijedio je ispred Arene na utrci Pula-Rovinj-Pula kao i na utrci Rijeka-Brseč-Rijeka, mada se na ovoj posljednjoj njihov dvoboj vodio za drugo mjesto. Pobjedu je odnio Razboršek( Branik- Maribor) koji je napustivši društvo, pod jakim pljuskom, došao sam na cilj. Na otvorenom prvenstvu Hrvatske priređenom u Karlovcu, međutim, dogodio se obrat. U završnici je o pobjedniku odlučivalo pet natjecatelja koji su se odvojili od ostatka skupine: Cvitko, Kukuljan, Razboršek, Hvastija i Milanović. U sprintu, za kotač, Cvitko je prvi prošao kroz cilj. Odmah potom, Kukuljan ga je udario tvrdeći da je morao kočiti da bi izbjegao nogostup, zbog Cvitkovog skretanja s linije sprinta. U žaru sportske borbe dešavaju se i ovakvi incidenti. Uslijedila je
ŠIME BAJLO o Cvitku
Sjećam se dobro da je na jednoj od utrka Otvorenje sezone( lijepi dani mladosti), na dijelu staze od Labina prema Vozilićima, tako razvukao društvo da su nam“ iskakale oči”. Poslije je Veso( Veselin Petrović) upitao Nevija:“ Tko je onaj mali što nas je onako razvukao?”. Zaključili su da će se o Cvitku još dosta pričati. A on je to potvrdio svojim vrhunskim rezultatima, kako na domaćim tako i na međunarodnim utrkama.
Kao čovjek i vozač bio je omiljen i respektiran. Uvijek vedar i raspoložen pomagao je svakome tko bi se našao u krizi, bilo fizički ili psihički.
33