Iz Loborike po lovorike
je vladalo prijateljstvo . Zato je nakon završetka Magistrale ( koja se još uvijek nije tako zvala ), Šime Bajlo pozvao pulske kolege u svoj zadarski dom na druženje i kušanje pršuta . Poznato je da biciklisti imaju jako dobar apetit , zato je pršut nestao u tren oka .
Na jugoslavenskim juniorskim utrkama nastavljalo se rivalstvo Cvitka i Kukuljana . Riječanin je bio eksplozivniji u sprintu i pobijedio je ispred Arene na utrci Pula-Rovinj-Pula kao i na utrci Rijeka-Brseč-Rijeka , mada se na ovoj posljednjoj njihov dvoboj vodio za drugo mjesto . Pobjedu je odnio Razboršek ( Branik - Maribor ) koji je napustivši društvo , pod jakim pljuskom , došao sam na cilj . Na otvorenom prvenstvu Hrvatske priređenom u Karlovcu , međutim , dogodio se obrat . U završnici je o pobjedniku odlučivalo pet natjecatelja koji su se odvojili od ostatka skupine : Cvitko , Kukuljan , Razboršek , Hvastija i Milanović . U sprintu , za kotač , Cvitko je prvi prošao kroz cilj . Odmah potom , Kukuljan ga je udario tvrdeći da je morao kočiti da bi izbjegao nogostup , zbog Cvitkovog skretanja s linije sprinta . U žaru sportske borbe dešavaju se i ovakvi incidenti . Uslijedila je
ŠIME BAJLO o Cvitku
Sjećam se dobro da je na jednoj od utrka Otvorenje sezone ( lijepi dani mladosti ), na dijelu staze od Labina prema Vozilićima , tako razvukao društvo da su nam “ iskakale oči ”. Poslije je Veso ( Veselin Petrović ) upitao Nevija : “ Tko je onaj mali što nas je onako razvukao ?”. Zaključili su da će se o Cvitku još dosta pričati . A on je to potvrdio svojim vrhunskim rezultatima , kako na domaćim tako i na međunarodnim utrkama .
Kao čovjek i vozač bio je omiljen i respektiran . Uvijek vedar i raspoložen pomagao je svakome tko bi se našao u krizi , bilo fizički ili psihički .
33