Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
Posebnu draž ovom sportu daje publika. Ona ispraća na svakom startu,
prati kilometrima i danima, dočekuje na cilju zdušno navijajući. Niti nju ne može
omesti vrelina sunca, jačina vjetra ili hladnoća kiše. Svi jednako navijaju koliko za
svoga ljubimca toliko i za sve ostale - do posljednjega. Ona odaje počast snazi
čovjeka u borbi sa sobom, s drugima i prirodom. Ona nikada nije protiv već za
svih. Ona ih slavi, ali iznad svega razumije i podržava. Nijedan drugi sport nema
takve navijače. Decenijama je tako po cijeloj zapadnoj Europi. Nekoć je tako bilo
i u bivšoj državi.
Na državnom prvenstvu Jugoslavije (Ljubljana-Idrija-Ljubljana) Cvitko je
osvojio drugo mjesto zaostavši za Pocrnjom (Mornar - Split) dvije sekunde. Zani-
mljivo državno prvenstvo na pisti završio je u svom stilu kao neprikosnoveno naj-
bolji. U disciplini 1.000 metara na vrijeme najopasniji mu je protivnik bio Valenčič.
Cvitku je, odmah nakon starta, na biciklu zatajio “prijenos” pa je izgledalo da su
šanse za pobjedu otišle u nepovrat. Ipak je odličnom vožnjom uspio ostvariti naj-
bolje vrijeme dana. Najzanimljivije borbe vodile su se na 4.000 metara dohvatno.
Već u četvrtfinalnim borbama otpao je vrlo dobri Franc Škerlj. Tako su Valenčič
(protiv Pavlika) i Cvitko (protiv Pocrnje) izborili pravo sudjelovanja u završnoj trci.
Cvitko je srčanom vožnjom u drugom dijelu staze uspio pobijediti izvrsnog člana
ljubljanskog Roga.
Kao vrhunski sportaši često su obavljali razna testiranja izdržljivosti. U be-
ogradskom centru “Košutnjak” nalazio se vrhunski sportski laboratorij u kojem
su se provjeravale sve fizičke sposobnosti, kapacitet pluća, obim mišića, otku-
caji srca, neophodne za velike napore u svim sportskim disciplinama. U tim je
mjerenjima Cvitko imao najizdržljivije srce budući da je s lakoćom dotjerao do
maksimalnih 380 W, a mogao je i više. Da bi otkrili njegove mogućnosti vitalnog
kapaciteta morali su nabaviti nove uređaje. Kako je “Bilić rasturio aparate na Ko-
šutnjaku” - pisalo je tada u svim novinama.
Na svjetskom prvenstvu u Nürburgringu (SR Njemačka), zbog želučanih
tegoba i slabine koju je izazvala loša hotelska večera, odustao je nakon nekoliko
krugova. Što se može?
Dvadesetdrugo izdanje utrke Kroz Jugoslaviju (preko 1.700 km), pored mnoš-
tva stranih ekipa, potvrdilo je snagu jugoslavenske reprezentacije. Od Beograda
do Kotora, duž obale do Pule, preko Vršića do Ljubljane i cilja u Zagrebu vodila se
borba između najjačih: Cvitka, Čubrića i Valenčiča.
U povijesti ovog natjecanja prvi je put biciklistička karavana prošla kozjim
stazama crnogorskih vrleti i strmoglavim lovćenskim serpentinama. Bila je to
vratolomna vožnja svih učesnika. Najčvršće živce i najbolje reflekse imao je
62
Vršič 1966. Samo se najjači penju na postolje
Cvitko, pobjednik etape na Vršiču 1966.
Drugoplasirani je bio Radoš Čubrić, a trećeplasirani Borschel (DDR)
63