Iz Loborike po lovorike
poretku brdskih ciljeva , ali je neizvjesnost o ukupnom pobjedniku bila velika jer je čak sedam natjecatelja imalo potpuno isto vrijeme . Zadnji dan vozile su se dvije poluetape : Ljubljana- Postojna i Postojna-Rijeka . Na prvoj je pobijedio Ukmar ( Odred - Ljubljana ), a na drugoj Džajić ( Beograd ). Međutim , sedmorica su i dalje imala isto vrijeme . Novinari su zabilježili da se “ sucima i kronometristima na jednoj utrci vrlo rijetko dogodi toliko posla oko zbrajanja vremena i određivanja ukupnog pobjednika ”. Pravilnik utrke nalagao je da se u takvom slučaju pobjeda dodijeli najbolje plasiranom u posljednjoj etapi . Kako je Cvitko kroz cilj u Rijeci prošao treći , ispred ostalih šest rivala , njemu je pripala ukupna pobjeda . Sportski novinari zabilježili su da mu je titula pripala zasluženo jer je uvijek bio najborbeniji , prisutan u svim napadima , autor najdužeg bijega od preko 90 km te najbolji , s velikom bodovnom prednošću , u poretku brdskih ciljeva . Smatrali su također da je “ Bilić za jugoslavenski biciklizam puno više od nade , on je sportaš sigurne budućnosti ”.
Kod njega su se nazirale karakteristike koje će obilježiti njegovu buduću karijeru : hrabrost za odlazak u bijeg sam ili s drugima , velika izdržljivost , jak tempo u solo vožnji koja omogućava odlične rezultate u kronometru i samostalan dolazak na cilj što predstavlja najljepšu pobjedu . Fizičke predispozicije za ovakav način vožnje stjecale su se dugim i napornim treninzima odrađenima uglavnom u osami . Tako se razvijala izdržljivost na napore , a i navika da organizam koristi male količine vode . Tada je , naime , važilo pravilo da se voda i hrana dodaju vozačima iz stojećeg položaja i to samo
29