Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
Bjeguncima se na usponu prema Vižinadi priključio šezdesetogodišnjak na
svojoj bicikli. Nakon ovakve podrške koja je trajala oko pola kilometra odustao je
isprativši ih mahanjem. Ljudi su voljeli ovaj sport.
U teškoj trećoj etapi (Rijeka-Zagreb) napali su sovjetski vozači Lebedev i
Melihov, ali su ih Boltežar i Šantavec uspješno pratili. Melihov je pobijedio, ali
je u generalnom plasmanu Boltežar vodeći, a Cvitko četvrti. Tada se je taktika
jugoslavenske reprezentacije usmjerila prema očuvanju žute majice.
Popularnost ovoga sporta bila je velika, a podržavali su je i sponzori. I te je
godine “Zvečevo” dijelilo gledateljima štangice čokolade na svakom cilju, a svi su
biciklisti ukupno dobili 400 kg čokolade. Tvornica “Minas” poklanjala je svakom
pobjedniku etape 5 kg kave.
Etapu Zagreb-Banja Luka pokušao je ponovnim napadom osvojiti Melihov,
ali ga je uporno pratio Valenčič koji je pasivnom vožnjom (ne dajući mu smjene)
uspio nešto prije završetka umaknuti i osvojiti etapu.
Vladale su strahovite vrućine. Obično se startalo između jedanaest i dvanaest
sati i vozilo po najvećoj žegi. Mnogi su se osjećali loše, a Stefanov (Bugarska) je
dobio sunčanicu. Onesvijestio se i pao 500 metara prije cilja u Banja Luci. Ustao
je, sjeo na bicikl i krivudajući malo vozio te opet pao. U drugom je pokušaju uspio
završiti utrku, a zatim je ponovo izgubio svijest i završio u bolnici. Za bavljenje
sportskim biciklizmom potreban je izuzetan karakter.
U ekipnom kronometru SSSR je osvojio prvo mjesto, a Jugoslavija drugo.
Novinari su posebno zabilježili i pohvalili vožnju Cvitka, a potom i Čubrića jer se
nijednog trenutka nisu štedjeli.
Jedna od najtežih etapa bila je Zenica - Trebević. Na usponu prema Trebeviću,
iznad Sarajeva, po bijeloj cesti, mnogi su “bušili”. U napetoj borbi iskazali su se
Petrov i Šepeli (SSSR), dok je Carpentari (Italija) naoštrivši se još prije starta izjavom
da će pobijediti, to i učinio. Ukupan Cvitkov zaostatak je 5’ 23”. Etapu Sarajevo-
Tuzla su zajedničkim bijegom obilježili Bolassina (Italija) i Šepeli. Dogovorili su
se da prvom pripadne pobjeda, a drugom žuta majica. U generalnom plasmanu
Cvitko je četvrti i spreman za revanš u omiljenoj disciplini - pojedninačnom
kronometru. U izražajnoj vožnji od Tuzle do Međaša (19 km) Cvitko je ostvario
rezultat nadmašivši specijaliste poput Polewiaka (Poljska) i Petrova. Osim toga
uhvatio je i prestigao Megyerdija (Mađarska) koji je krenuo minutu prije njega.
Ugledavši rezultat ispisan kredom na ploči, Cvitko je potresen skoro zaplakao.
Istog dana, poslijepodne, vozila se poluetapa Zvornik-Novi Sad (155 km). Šepeli,
nosioc žute majice, izgubivši snagu završio je natjecanje sa zaostatkom od 16’ 53”
u odnosu na Iversena (Danska). Tako je Boltežar ponovo obukao žutu majicu, a
Cvitko u dresu reprezentacije Jugoslavije
48
49