Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
Nakon dva mjeseca prebačen je u beogradsku sportsku četu. Tamo se već
nalazio Boltežar, a uskoro su stigli Hvasti, Razboršek i ostali pa su mogli zajedno
trenirati.
Novu je sezonu obilježio uglavnom vojni život i mali broj nastupa na do-
maćim utrkama. Njegovu izdržljivost u trčanju zamijetili su i atletičari te su ga na
sve načine pokušavali nagovoriti da se posveti maratonu. Unatoč tome što je bio
stvarno dobar i u toj disciplini nije htio ni čuti o napuštanju biciklizma. Dugi vojni
dani prolazili su u treninzima i straži na teniskim terenima gdje su igrali tadašnji
moćnici Milentije Popović i Koča Popović. Za pripadnike sportske jedinice hrana
nije bila loša, ali se nije mogla usporediti s kuhinjom mame Marije.
Jubilarno 20. izdanje utrke Kroz Jugoslaviju (1964.) bilo je najduže ikad pri-
ređeno. Biciklistički konvoj krenuo je iz Skoplja 26. srpnja na godišnjicu katastro-
falnog potresa. Čak pet dana bile su na rasporedu poluetape, a među njima jedan
ekipni kronometar (Beograd-Novi Sad, 75 km) i jedan pojedinačni (Ljubljana-Novo
Mesto, 60 km), tako da je bilo sveukupno 18 etapa. Najduža je bila Karlovac-Pula
u duljini od 220 km, a biciklisti su imali dan odmora u Ilidži. Na put dug 2.142 km
krenulo je 114 biciklista, a na konačni cilj u Zagrebu, 8. kolovoza, stiglo ih je 51.
Cvitko ispred sveučilišta “Lomonosov” u Moskvi 1963.
42
Ekipa Jugoslavije na utrci Kroz Jugoslaviju 1963. Na slici s lijeva na desno: Franc Škerlj, Rudi Valenčič,
Šime Bajlo, Cvitko Bilić i Tone Ukmar
Cvitko na odsluženju vojnog roka u Titogradu
Cvitko i Franc Hvasti na treningu
43