Iz Loborike po lovorike
Prva se utrka vozila u proljeće 1959 . na stazi Rijeka-Ilirska Bistrica-Klana . 1959 .
Toliko sam bio sretan i uzbuđen zbog svoje prve trke da nisam ni spavao . Napokon sam dočekao svoju šansu . San je postajao stvarnost .
U prvoj je vožnji sudbina svih početnika uglavnom slična jer se zbog neiskustva događaju svakojake zgode i svi ju biciklisti pamte zbog stjecanja važne natjecateljske vještine . Tako je , nakon što je pustio glavnu grupu s iskusnijim biciklistima , nastavio voziti sam . Ubrzo je probušio gumu . Promijenivši tubolar nastavio je vožnju , ali je na ulasku u Ilirsku Bistricu ponovo “ bušio ”. Nemajući još jednu rezervu sjeo je na jedan mostić i čekao “ metlu ”, vozilo koje inače kupi odustale vozače , ne znajući da ju organizator utrke nije angažirao . Sjedio je i čekao pitajući se što da radi . Počelo se smračivati i postajalo mu je sve hladnije . U trenucima sve jačeg očaja pored njega se zaustavio automobil , mali “ Topolino ”. Riječanin , jedan od organizatora jutrošnje utrke , krenuo je u Ilirsku Bistricu nekim svojim poslom . Ugledavši “ malog ” kako jadno sjedi pored svoje bicikle zaustavio se i poveo Cvitka i bicikl nazad do Rijeke i hotela “ Kontinental ” gdje ga je čekala ekipa . Zabrinuti trener Rajković odmah se naljutio i štošta izdijelio “ izgubljenom ” vozaču , ali to je bio njegov uobičajeni način ponašanja koji mu nitko nije zamjerao .
Iduća mu je utrka završila još gore . Vozila se na stazi Rijeka-Crikvenica-Rijeka i opet je ostao iza glavne skupine . Zaostajanje za najboljima spada u uobičajeno kaljenje biciklističkih novaka . Vozeći sam nastojao je ponovo uhvatiti grupu te se punom brzinom spuštao nizbrdicom prema Bakarcu kad se odjednom nasred zavoja stvorio veliki kamen .
Razbio sam i sebe i bicikl . Odveli su me u Sušačku bolnicu zamotanog kao pravog ranjenika s fronte . Kada je stigla moja mama umalo da se nije onesvijestila . Ponavljala mi je da moram nastaviti školovanje , a ne da na cestama gubim glavu . Bio sam očajan . Ovako velika nezgoda stvorila je dilemu - odustati ili nastaviti ? Mislio sam da neću dobiti drugi bicikl , ali mi je šjor Edi , kako smo svi zvali trenera , dodijelio još bolji talijanske marke Frejus .
I on je primijetio da u tom dječaku ima “ nešto ”. Oporavak od pada i zacijeljivanje rana trajalo je više od mjesec dana tako da je ta prva natjecateljska sezona prošla uglavnom u stjecanju iskustva , bez zapaženijih rezultata .
17