Cvitko Bilić CVITKO BILIĆ monografija | Page 26

Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma Iz Loborike po lovorike Mama Marija je, nakon prošlogodišnje prve veće pobjede, postala njegov najveći navijač i najveća podrška. Uoči svake utrke, shvaćajući važnu ulogu prehrane kod vrhunskih sportaša, pripremala je “jači” jelovnik: domaću kokošju juhu, domaću istarsku tjesteninu (fuži) sa šugom... Dizala se u cik zore i odlazila u šumu po drva. Prodavši ih zaradila bi i kupila konjske odreske. Njima je jačala moju snagu. Za putovanja mi je pripremala pečenu piletinu, batke i krilca. S posebnom je pažnjom brinula i o mojoj sportskoj opremi. Uvijek sam bio čist i uredan. Na sve me trke ispraćala istim riječima: ‘Pobijedi i pazi da ne padneš!’ Zbog dugog putovanja do Sarajeva napunila je torbu hranom, ali kako sramežljivi Cvitko nije htio jesti pred neznancima doputovao je gladan. Nedostatak “goriva” odrazio se i na ishod utrke: pobijedio je Bednarek, ali je drugim mjestom uspio sakupiti dovoljno bodova da zadrži vodeću poziciju i osvoji naslov prvaka. Bit će to njegova jedina osvojena državna titula na cesti. Zbog čitavog niza okolnosti neće nikad postati jugoslavenski seniorski prvak. I za najveće biciklističke asove postojala je neka utrka koju nikad nisu uspjeli osvojiti. Za Merckxa je to bio Paris- Tours, a za Cvitka državno cestovno prvenstvo Jugoslavije. Biciklizam je individualan sport. Samo se jedan, zahvaljujući svojim osebuj- nim karakteristikama, penje na postolje. A opet, individualac teško može uspjeti bez zajedničkog rada cijele momčadi koju čine svojstveni pojedinci. I zato je sva- ka pojedinačna pobjeda ujedno i pobjeda ekipe. Cvitko (prvi u solo vožnji) pobjednik utrke Kroz Istru i Sloveniju 1960. Brdski cilj na Črnom Kalu 26 Cvitko, mladi reprezentativac 27