Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
složnim smjenama u vodstvu povećavali prednost. Vozeći, zaokupila ga je misao
kako bi upravo ova poluetapa mogla biti presudna za daljnji tijek utrke. Ta je mo-
tivacija u glavi osnažila noge i srčanom je vožnjom osvojio brdske ciljeve na Limu
i Krasici, ali ga je na cilju u Bujama nadmašio Pečnik (Branik - Maribor). Naporima
mladih biciklista nije tu bio kraj jer se vozio još i pojedinačni kronometar do Ko-
pra. Već za vrijeme ručka i kratkog poslijepodnevnog odmora počeo je razmišljati
o osvajanju žute majice. Svjestan vlastitih kvaliteta u solo vožnji protiv vremena,
nije znao koliko mu je još snage preostalo nakon jutarnjeg bijega. Ipak je, kao svi
pravi kronometristi u trku krenuo jako, a završio još jače. Na cilju su štoperice po-
kazale da je Roner koji se ujutro “odmarao” ostvario najbolje vrijeme, a da Cvitko
dijeli drugo mjesto sa Fonovićem i zaostatkom od 42”. Zahvaljujući tim dvjema
etapama “mali” je obukao žutu majicu vodećeg u generalnom poretku. Tako se
prvi put istaknuo u pojedinačnoj utrci na vrijeme. U budućnosti će upravo ova
teška i naporna disciplina postati njegova specijalnost i zahvaljujući njoj osvojit
će mnogobrojne etapne utrke i titule državnog prvaka. Treći dan branio je žutu
majicu, pogotovo na teškom usponu Črnog Kala. Majica vodećeg daje nosiocu
dodatnu pobudu. Posljednjeg je dana izvukao iz sebe zadnji atom energije da
bi se obranio od svih pokušaja napada ostalih nesmiljenih protivnika (Fonović,
Roner, Bizjan i drugi). U toj je borbi ostao sam jer je Egidio odustao nakon teškog
pada na spustu prema Planini, a Štimac je bio potpuno iscrpljen. Ovu poluetapu
osvojio je Španinger (Branik - Maribor), stekavši pred kraj malu prednost u od-
nosu na glavnu skupinu jer njegov napad nije mogao donijeti bitne promjene u
ukupnom redoslijedu. U sprintu grupe, zadnjim velikim naporom, Cvitko je sti-
gao drugi iza Stipčevića (1. maj - Zadar). Posljednja dionica do Ljubljane bila je
potpuno ravničarska i nije postojala opasnost od napada na žutu majicu. Tako je
Cvitko osvojio utrku sa 36” prednosti u odnosu na Bizjana (Rog-Ljubljana) i 2’ 23”
na klupskog kolegu Štimca, a i generalni poredak brdskih ciljeva. Bila je to prva
velika pobjeda te je odmah privukao pažnju tadašnjeg saveznog izbornika Dra-
giše Ješića koji ga je pohvalio istaknuvši vrijednost rezultata time što se tijekom
utrke više puta sam morao braniti od napada svojih borbenih i mnogobrojnih
protivnika. Komentari stručnjaka bili su usredotočeni i na visoku prosječnu brzi-
nu utrke (37,600 km/h), veću od one koju su ostvarili seniori dva tjedna ranije na
utrci Kroz Hrvatsku i Sloveniju.
Cvitko, tada najperspektivniji jugoslavenski biciklist, za bušilicom na kojoj je izučio zanat u radioni
“Mehanoservisa”
22
23