Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
POGOVOR
Podnio je, naravno, ostavku i ostao godinu dana bez zaposlenja i prihoda.
U Puli su mu ponudili radno mjesto domara u sportskom centru “Veruda” (danas
“Mate Parlov”), u Biciklističkom savezu Hrvatske nisu ga željeli, a Olimpijski odbor
Italije mu je ponudio vođenje reprezentacije Ujedinjenih Arapskih Emirata do
Olimpijade u Barceloni. Odlične uvjete koje su mu nudili, stan, prihode, automobil,
Cvitko nije prihvatio zbog prevelike udaljenosti i stalne nesigurnosti koja je vladala
u toj zemlji. Osim toga, postojala je mogućnost da vodi ekipu “Record Cucine” u
Canevi (Pordenone). Nažalost, jaki sponzor je odustao od namjere da podigne tu
novu profesionalnu ekipu, jer ga je ipak više privukao nogometni klub “Napoli” i
slavno ime Maradone.
Biciklistički prijatelji iz Caneve, a pogotovo Gianni Biz, pronašli su mu posao
u tvornici namještaja “Mercury”. Tamo je radio šest i pol godina svakojake poslove
i naučio sve o karakteristikama raznih vrsta drva, a zatim je zbog teške bolesti
kralježnice operiran u Veroni. Nakon dugotrajnog bolovanja ostvario je talijansku
invalidsku mirovinu. Dok se Cvitko liječio, u njegovom su rodnom mjestu 1997. Lučano Valčić i
Dragan Radeka utemeljili B.K. “Loborika” koji je ubrzo postao najbolji hrvatski klub.
Početkom ovog stoljeća ovom se hrabrom dvojcu priključio i današnji direktor
Dean Vitasović. Klub je sve trofejniji... Mještani, međutim, još uvijek čekaju jedno
svoje loboričko ime koje će zahvalno dopisati na onu osobitu spomen-ploču s
početka ove priče.
U miru i tišini Loborike provodi umirovljeničke dane zajedno sa svojom
Dragicom. Veselo i srdačno dočekuju rođake i prijatelje, ali ih duhovnim bogat-
stvom najviše ispunjavaju djeca i posebno unuci Juraj, Vita, David, Luka Tereza,
Marina, Stella i Nina koji mogu, barem ponekad, u seoskom zelenilu uživati svo-
je djetinjstvo.
Cvitko i talijanski šampion Dino Zandegù u Puli 2004. nakon etape Giro d’Italia Djed Cvitko i baka Dragica s unucima - Juraj, Stella, David, Vita, Luka Tereza, Nina i Marina
158
159