Iz Loborike po lovorike
nedostajale još dvije etape, a Cvitko u generalnom plasmanu bio 6., kao bomba je odjeknula vijest o njegovoj pozitivnosti na doping. Analize Toksikološkog laboratorija u Parizu također su optuživale i Talijana Cavalcantija( sedmi u ukupnom poretku), Španjolca Mascara( nosioc brdske majice) te Belgijanca Weckxa. Svi su oni isključeni iz utrke kao i još dvojica natjecatelja dva dana ranije.
Žarku želju i borbenost zamijenilo je neshvaćanje optužbe, razočarenje i ogromna tuga.
Srušio mi se svijet i utučen sam se vratio u svoju Loboriku. Uzimao sam samo vitamine, kavu, i“ Vital” zrnca( sredstvo za smanjivanje umora). Doduše, tokom utrke popio sam tekućinu iz bidona jednog drugog vozača, ali je tada ta razmjena bila uobičajena.
Dragiša Ješić koji je pratio našu reprezentaciju i Edi Rajković zatražili su detaljan izvještaj analize Pariškog laboratorija i uzorak B urina kako bi ga mogli testirati na Medicinksom fakultetu u Beogradu. On nije nikad stigao, kao ni uzorak Cavalcantija u Italiju, što je izazvalo opravdane sumnje u ispravnost testova, tim više što nije pronađen niti jedan“ pozitivan” francuski vozač. Utrku je osvojio Francuz Christian Robini koji je potom“ nestao” iz biciklizma. Talijanski je Savez odlučio da zbog nedovoljnih dokaza neće kazniti svog vozača, dok je prvi ovakav slučaj kod nas izazavao određenu pomutnju. Cvitku je počela teći automatska suspenzija, a dan početka utrke Kroz Jugoslaviju, 1. kolovoza se približavao. Kako rezultati analize još nisu stigli iz Francuske odlučeno je da se disciplinska komisija koja je trebala razmatrati ovaj slučaj sastane 7. kolovoza, predzadnjeg dana utrke. Na taj je način lukavo riješen“ vruć kesten”. Na temelju naknadno pristiglog izvještaja( tragovi amfetamina i metil-amfetamina) disciplinska komisija potvrdila je tromjesečnu suspenziju. Odmah sljedećeg dana predsjedništvo BSJ je usvojilo Cvitkovu žalbu i ukinulo izrečenu mjeru. Smatrali su da je dovoljno kažnjen time što nije nastupio na nacionalnom touru.
Padati i dizati se sastavni je dio života. Nijedna linija uspjeha nije pravocrtna. Izazovi su skriveni iza svakog zavoja, nepredviđene prepreke iskrsavaju sa svih strana. Stazu života treba voziti srčano- i stići do cilja.
I tako je ipak uspješno završio ovu sezonu osvojivši u generalnom plasmanu drugo mjesto na utrci Kroz Srbiju.
Daleke 1939. bilo je prvo izdanje ove utrke i zatim iduće godine još jednom. Zbog rata i kasnije zbog nedostatka financijskih sredstava nije se više održavala sve do 1963. Te 1967. još je uvijek bila slabije organizirana i vozila se uglavnom lošim i prašnjavim drumovima, ali je zato publika zasipala vozače cvijećem na
79